Postoji li još uvijek vokativ u hrvatskom jeziku?

Iako ga mnogi u praksi više ne upotrebljavaju ili ga upotrebljavaju samo u nekim slučajevima, u hrvatskom standardnom jeziku još uvijek postoji vokativ. No, zašto ga onda ne koristimo? Zašto nam imenice i vlastita imena u vokativu tako čudno zvuče? Krenimo redom.

Vokativ je peti od sedam padeža u hrvatskom jeziku. Umjesto pomoćnih pitanja koja dodajemo ostalim padežima, njemu se dodaje uzvik Oj! U standardnom jeziku normalna je i česta pojava, no u svakodnevnoj upotrebi nije. Dapače, mnogima zvuči čudno i neobično pa čak i neprirodno.

 

Proveli smo istraživanje

Proveli smo malo istraživanje. Pitali smo kako bi glasio vokativni oblik imena Petra, Maja, Katica, Ivan i Patrik. Odgovori su uglavnom bili sljedeći:

V Petra, Majo, Katice, Ivane, Patrik.

Samo tri od pet imena prešla su u vokativni oblik i to ne kod svih ispitanika, dok su za preostala dva imena ispitanici odlučili da bolje zvuče u nominativnim oblicima. Ipak, prema pravilima hrvatskog standardnog jezika nisu u pravu. Ta imena trebala bi glasiti: Petro, Patriče.

 

Izlazi iz upotrebe

Iako mnogi jezikoslovci nevoljko priznaju, vokativ se sve više napušta u praksi. Mnogi su ga govornici u potpunosti napustili, dok će ga drugi koristiti samo kod nekih imenica i vlastitih imena koja im još uvijek dobro zvuče. Razlog tome jesu i dijalektološke razlike. Naime, u nekim je govorima vokativ jače izražen i zastupljen, u nekima manje, a kako u govoru polazimo od svog idioma (koji usvajamo) pa ga nadograđujemo pravilima standardnog jezika (koji učimo) nimalo nije čudno što će se neki govornici odlučiti za nominativne oblike umjesto vokativnih.

 

Trebam li uvijek upotrebljavati vokativne oblike?

Odgovor na ovo pitanje nije nimalo jednostavan jer on najviše ovisi o tonu, odnosno stilu kao i publici kojoj se obraćate. Iako ćemo u gotovo svim slučajevima zastupati pridržavanje pravila hrvatskog standardnog jezika, u ovom slučaju odlučili smo biti malo fleksibilniji, a objasnit ćemo i zašto.

Jezik je sredstvo sporazumijevanja i on ne smije robovati pravilima nauštrb međusobnog (spo)razumijevanja, već se pravila trebaju prilagođavati funkcionalnosti i upotrebi jezika. Drugim riječima, ako će nas sugovornik doživjeti kao čudake jer se neprirodno izražavamo, vrlo je vjerojatno da nećemo s njime uspostaviti kvalitetnu komunikaciju.

Ipak, konačnu odluku hoćete li i vi napustiti upotrebu vokativa u potpunosti ili samo u nekim situacijama, ili ćete se strogo držati pravila hrvatskog standardnog jezika prepuštamo isključivo vama. Nama je važno da znate da vokativ u standardnom hrvatskom jeziku još uvijek nije izašao iz upotrebe.


Piše: Marijeta Matijaš, prof., lektorica, autorica Malog jezičnog savjetnika za bolju poslovnu komunikaciju

Fotografija: Pixabay


 

Podijeli na društvenim mrežama
0