5 zabluda o lekturi

Planirala sam jednu drugu temu za ovotjedni jezični savjet, no spletom okolnosti, nisam ju stigla pripremiti za ponedjeljak (kada obično objavljujem jezične savjete). Razlog je poveći angažman na časopisu i izuzetno kratak rok koji je preko noći postao još kraći.

I dok sam svjesno ušla u cijelu ovu priču, shvatila sam koliko su lektorska zanimanja podcijenjena i (možda) krivo shvaćena. Vrlo često dobivala sam upite za “lekturu” koji su glasili ovako: Možeš mi samo malo pogledati i ispraviti tekst? Moj odgovor bio je: Mogu, naravno! Cijena je ta i ta. Uslijedio bi odgovor: Aha! Ma dobro, samo malo ispravi. Ne trebaš sad baš sve, znaš. I što na to više reći!?

Potaknuta time, donosim u nastavku 5 zabluda koje “žive” u našem društvu (a ima ih još, no o ostalima ćemo nekom drugom zgodom).

Zabluda #1

Pravi i ozbiljan lektor nije osoba koja će baciti oko na vaš tekst. Ako vam “lektor” nudi takvu uslugu, bježite glavom bez obzira! Platit ćete mačka u vreći, a posao neće biti napravljen kako treba. Tko se opekao, zna o čemu pišem!

Zabluda #2

Pravi i ozbiljan lektor nije osoba koja će tek tako malo pogledati tekst i tu i tamo nešto ispraviti. Pravi i ozbiljan lektor proučit će o kakvom je tekstu riječ, javiti vam koliko mu vremena treba, pažljivo sve pročitati najmanje 2, a po mogućnosti 3 puta, konzultirati se s vama (ili s autorom teksta) o nedoumicama, tražiti informacije, pitati pojašnjenja, predložiti stilske izmjene i, naravno, ispraviti sve gramatičke, pravopisne, stilske i druge pogreške. Takav će vam lektor uvijek dati i pokoji besplatan savjet. Takvog ćete lektora moći gnjaviti i izvan radnog vremena. No, ako ga želite zadržati, cijenite (i platite!) njegovo vrijeme i trud!

Zabluda #3

Lektura nije samo ispravak ije i je, č i ć, tipfelera i duplih razmaka. Lektura je dotjerivanje teksta, čišćenje teksta od pogrešaka, suvišnih riječi, pojašnjavanje onoga što je pisac htio reći. Lektura je ponekad i “prijevod” autorovih misli. Zato, ne podcjenjujte lekturu!

Zabluda #4

Pravu lekturu ne rade auto correct, Hašek ili slični programi. Za lekturu potreban je čovjek – profesionalan i školovan za to što radi.

Zabluda #5

Lekturu ne može raditi svatko tko malo bolje zna hrvatski jezik ili ima oko za pogreške. Lekturu ne može raditi niti svatko tko je završio studij kroatistike. Za kvalitetnu lekturu potrebno je dodatno obrazovanje – tečajevi, studij ili, u najmanju ruku, redovito proučavanje i iščitavanje jezičnih savjetnika, stručnih članaka iz jezikoslovlja i drugih struka.

 

Ovo su samo neke od zabluda koje čujem vrlo često. I sigurno im neće uskoro biti kraj. No, tko želi, shvatit će. To neće, odmahnut će rukom i reći dobro je (za koga je).

Za sve one koji shvate (i ostale kad shvate), tu sam, na raspolaganju!


Upravo ste shvatili da vam treba lektura?

Kliknite na poveznicu!